život sa amputacijom

Dobrodošli na moj blog... informacije za stare i nove amputirce

21.09.2006.

natkoljene proteze


sve što je rečeno za potkoljenu amputaciju vrijedi i za natkoljenu - na slici su prikazane stvari koje valja izbjegavati neposredno po operaciji.


Ležište je glavna spona između korisnika i proteze . Oblik ležišta je ključan za funkcionalnost I ugodnost kod nošenja proteze. Ono ne smije ograničavati cirkulaciju u bataljku ali ne smije biti ni preveliko. Većina ležišta kod natkoljene amputacije prekrivaju cijeli bataljak. Postoji nekoliko vrsta ležišta koja omogućavaju amputircu da mišićima bataljka kontroliraju protezu. Većina je napravljane od tvrde plastike ali neki amputrci preferiraju mekano ležište ojačano tvrdim okvirom zbog ugodnosti tokom hodanja i što je posebno važno sjedenja.

U većini slučajeva proteza se na bataljku drži vakumom, ništa se ne nosi između bataljka i ležišta. Važan dio nakoljenih proteza je koljeno koje omogućava lakši hod – u današnje vrijeme postoji niz različitih vrsta koljena koja su dostupna na tržištu – od onih najjednostavnijih sa kočnicom, preko policentričnih i hidrauličnih koljena pa sve do kompjuterskih kontroliranih koljena poput onog koje je na tržište izbacila njemačka firma otto bock - c leg san većine natkoljenih amputiraca – na žalost zbog visoke cijene za većinu ostaje samo san.
c-leg

Jednostavnija koljena su znatno složenija za upotrebu – podese se za jednu brzinu hoda i korisnik mora jako pažljivo hodati posebno po neravnom terenu.

obična natkoljena proteza (egzoskeletna)

I natkoljene proteze mogu biti modularne ili pak egzoskeletne . Endoskeletne imaju prednost u tome što se koljena jednica može lakše integrirati u sistem
Postoji nekoliko načina stavljanja proteze sa vakum ležištem koja su se razvila tokom godina – od najstarijeg sa bandažom koja se izvlači kroz otvor na protezi ili sa najlonskom čarapom koja se izvlači kada se bataljak smjesti u ležište do novih specijalnih navlaka koje se koriste za brzo oblačenje proteze. Potrebno je paziti da u ležištu ne ostane zraka jer se može dogoditi da vakum iznenada oslabi kod sjedenja ili neke druge promjene položaja.
Proteza za disartuikulaciju koljena je veoma slična natkoljenoj protezi, razlikuju se u donjem dijelu ležišta i mehanizmu koljena. Većina komponenti dizajniranih za natkoljene proteze su dostupne za amputirce koji nemaju funkciju kuka – zbok amputacije ispod kuka, kroz sam kuk ili ukoliko je uklonjen dio zdjelice skupa sa kukom i nogom. Ova proteza ima zglob kuka naprijed radi ostvarivanja bolje kontrole nad protezom. Za ove proteze, ležište je on laminirane plastike ili termoplastike a konstrukcija je najčešće modularnog tipa jer su najlakše.

19.09.2006.

nastavak...

Bez obzira na vrstu proteze, protetičar svoj posao počinje uzimanjem otiska bataljka u gipsu- postupak vrlo sličan stavljanju gipsa na polomljenu ruku ili nogu čime se dobija negatican odljevak – ispunjavanjem ovoga odlijevka također sa gipsom, dobije se pozitivan odljevak koji se koristi u izradi ležišta proteze. Nakon što se izradi plastično ležište uz pomoće ovoga odlijevka dobije se probno ležište koje se po potrebi modificira.



U današnje vrijeme postoji savremeniji način uzimanja mjera za protezu koji je baziran na komjuterskoj tehnologiji a naziva se cad/cam sistem. Ovdje nema uzimanja odlijevka u gipsu nego se skenira bataljak i prema tome pravi ležište.
Ležište se postavlja na protezu i potom podešava tako da su i protetičar i amputirac zadovoljni. Egzoskeletni “list” proteze je najčešće od plastike ili u starijoj varijanti od drveta presvučenog plastikom, dok je kod endoskeletne proteze nosivi dio tzv pylon presvučen spužvastom masom i izvana najlonskom čarapom.

egzoskeletna proteza
modularna
Na tržištu postoji niz varijanti stopala koja se grubo mogu svrstati u dvije skupine – one koji imaju pomični zglob i one koji su fiksni. Stopala sa pomičnim dijelovima su u načelu teža. Puno bolje mogu odgovoriti zahtjevima koje postavlja neravan teren i povećan nivo aktivnosti. Najjednostavnije stopalo je sach stopalo, nema pomičnih dijelova a ulogu zgloba preuzima guma koja se nalazi unutar njega i koja se savija pod teretom tokom hodanja. Većina stopala su dostupna sa modeliranim prstima koji daju prilično realističan izgled.
Posebna vrsta potkoljene proteze je proteza za amputaciju po simesu – po svemu odgovara potkoljenoj protezi osim što u ovom slučaju ležište preuzima ulogu lista. Zbog malo prostora između bataljka i poda, koristi se posebna vrsta stopala. Dva su tipa ležišta u upotrebi – plastično sa uloškom i plastično otvoreno sa medijalne strane. Oba tipa su dizajnirana za lakše stavljanje proteze I njezino nošenje. Iako je bataljak sposoban nositi težinu, samo ležište je napravljeno tako da koljeno može ponijeti vći dio težine tijela –slično kao ptb ležište.

iako potkoljeni amputirci imaju sačuvanu funkciju koljena, potrebna je vježba za postizanje optimalnih rezultata i komfora koji omogućava proteza. Rane vježbe se odvijaju pod kontrolom protetičara a kasnije sa fizioterapeutom se može vježbati. Nove proteze se mogu nostiti kratko i svakodnevno se treba povećavati period nošenja u zavisnosti od konkretne situacije. Kod osoba sa prekomjernom težinom može biti dosta problema u postizanju punog komfora koji osigurava proteza. Fluktuacije u tjelesnoj težini se reflektiraju na bataljak i svaka njegova promjena se osjeti na protezi. Kod smanjenja obujma bataljaka protetičar može pomoći, međutim ukoliko dođe do povećanja obujma jedino što se može učiniti jeste napraviti novo ležište. Razuman program vježbanja i dobro osmišljena dijeta poželjna je za svakoga ko ima problema sa težinom a posebno amputirca.

Njega bataljka

Bataljak se mora svakodnevno prati kako bi se spriječile iritacije kože i moguće infekcije. Blagi sapun i topla voda su najbolji za tu svrhu. Također, unutrašnjost ležišta se mora održavati čistom – po potrebi se može očistiti blagim deterdžentom, jasno bez potapanja u vodu. Čarape se moraju pažljivo navlačiti na bataljak da se ne bi napravili nabori koji bi kasnije mogli nažuljati bataljak. Moraju se svakodnevno mijenjati i prati a svako smanjenje volumena bataljka se nadoknađuje dodavanjem još jedne čarape. U slučaju kada postoji problem sa postizanjem prave kombinacije čarapa potrebno se javiti protetičaru kako bi ovaj provjerio ležište – u prvoj godini nakon amputacije potrebna su česta prilagođavanja ležišta.
čarapa za protezu
Održavanje proteze
Kada se koristi obično stopalo baz pokretljivih dijelova onda se održavanje proteze svodi na čišćenje - kod složenijih stopala potrebno je povremeno podmazivati pomične dijelove – svakako prema uputama prizvođača. Visina pete na cipeli treba da je uvijek ista jer od nje zavisi poravnanje proteze. Također bi trebalo izbjegavati hodati bez cipele na protezi. Većina proteza je otporna na vodu ali nisu nepropusne stoga ako se smoči stopalo, treba skinuti cipelu kako bi se moglo osušiti.


A Manual for Below-Knee Amputees
Alvin L. Muilenburg, CPO
A. Bennett Wilson, jr.
1996. godine

18.09.2006.

Priprema za protezu

Generalno, za amputirca je najbolje da što ranije dobije protezu. Jedan od najvećih problema s kojima se amputirac suočava jeste edema ili oticanje bataljka zbog nakupljanja tekućine. Ova je pojava uobičajena za sve potkoljene amputirce a prisutna je određeno vrijeme kada otežava protetisanje jer je teško uzeti tačnu mjeru zbog prisutnosti edema. Bandažiranje bataljka pomaže uklanjanju edema i kada se proteza ne nosi potrebno je bataljak bandažirati kako ne bi došlo do povratka otoka.

Tehnika bandažiranja
Za prosječnu odraslu osobu jedan ili dva elastična zavoja 6-7 cm širokih – tokom postupka zamatanja namjera je stegnuti otprilike na 2/3 maksimalnog. Bataljak mora biti bandažiran stalno ali zavoji moraju biti uklanjani svakih šest sati – ne smiju biti duže od 12 sati bez previjanja. Ako dođe do trnjenja bataljak se mora ponovno previti. Specijalne elastične navlake su upotrebljive umjesto standardnih elastičnih zavoja, znatno su lakše za upotrebu ali su manje efektivne od pravilno urađene bandaže. S obzirom da je tehnika bandažiranja prilično složena onda je bolje imati elastičnu navlaku umjesto loše postavljene bandaže. Bez obzira da li se korisi elastična bandaža ili navlaka, obje se moraju ukloniti najmanje tri puta dnevno i bataljak se masira intenzivno 10-15 minuta. Poslije masaže, bandaža se odmah vraća nazad.
steznik
Govoreći o protezama važno je napomenuti da bez obzira na sofisticiranost danšnjih proteza ipak najveću ulogu igra pravlo uzimanje mjere za ležište i poravnanje proteza tako da maksimalno odgovara konkretnoj osobi – poštujući njezino tijelo i njegove proporcije kao i međusobnu usklađenost samih elemanata proteze. Ovo je vrlo složen postupak, zahtjeva vještinu protetičara i saradnju pacijenta. Tokom podešvanja proteze, neophodno je da amputirac dobije osnovne lekcije hodanja a tek kasnije dolazi škola hodanja koju je dobro proći jer su puno bolji konačni razultati. Većina amputiraca koji nisu prošli školu hodanja teže podnose protezu i lošije hodaju.

Privremena proteza

Privremena proteza se najčešće koristi od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci nakon amputacije. Poželjno je da bude što ranije kako bi se učinkovitije borilo protiv oticanja. Privremena proteza se koristi nekoliko mjeseci dok bataljak ne postane stabilan dovoljno da bi se uzela mjera za stalnu protezu. Ležište privremene proteze se pravi od plastične mase I sa stopalom je povezano aluminijskom cijevi koja je dizajnirana tako da je moguće mijenjati nagib ležišta i stopala ukoliku bude potrebno.
Sa protezama se mogu nositi različite vrste cipela ali je ipak poželjno konsultovati protetičara jer je visina pete na cipeli glavni faktor poravnanja cijelog sistema. Između bataljka i ležišta se nosi najmanje jedna čarapa za protezu da omogući disanje kože i zaštiti je od trenja sa ležištem. Čarape za protezu su najčešće pamučne mada mogu biti i sintetične ili vunene. Izrađuju se u nekoliko debljina tako da se može postići optimalna kombinacija. Dodatne čarape se navlače na bataljak kada dođe do smanjenja njegovog obujma, da bi se kompenzirao taj gubitak, to se u pravilu događa poslije podne nakon izvjesnog nošenja proteze. Protetičar može sugerisati određenu kombinaciju ali ipak je na svakom amputircu da postigne pravu kombinaciju koja će mu omogućiti komfor. Čarape se moraju prati svakodnevno da bi se smanjila mogućnost iritacije kože i dermatitis. Zahtjevaju blaga sredstva za pranje i dobro ispiranje – svakako treba slijediti upute proizvođača
Specijalno izrađena najlonska čarapa koju mnogi amputirci nose ispod običnih da zaštite bataljak od abrazije I od pretjeranog znojenja dobar je trik koji može olakšati nošenje proteze.

* može poslužiti kratka ženska najlonska čarapa u tu svrhu a umjesto čarapa za protezu iskusniji amputirci nose običnu čarapu na bataljku tako da peta dođe na koljeno – jasno čarapu bez šavova da ne bi žuljalo. Ovaj eksperiment je za iskusnije – nekome djeluje pa tako znatno jeftinije prođe. (op.prev)

Trajna proteza
Većina potkoljenih proteza se sastoje od tri glavna dijela: ležišta, stopala i dijela koji ga povezuje. Najčešća vrsta ležišta koje se koristi je ptb ležište gdje sva težina počiva na prednjem dijelu neposredno ispod koljenog zgloba. Ovo ležište u potpunosti zatvara bataljak i obično sadrže mekani uložak unutra radi udobnosti mada veći dio amputiraca više voli tvrdo ležište jer je manje vruće u njemu. Da bi proteza bila stabilna postoji nekoliko načina na koji se može učvrstiti danas su najčešći elastična navlaka koja izvana učvršćuje protezu i specijalna silikonska navlaka koja na svom kraju ima klin koji se zakači za ležište. Ležište se izrađuje od plastike a u zavisnosti kako je izvedeno povezivanje ležišta i stopala razlikujemo endoskeletne I egzoskeletne proteze. Endoskeletne proteze imaju prednost u tome što se naknadno mogu podešavati a pacijenti mogu obje vrste jednako nositi.

17.09.2006.

vodič za potkoljene amputirce

Svrha ovog vodiča je objediniti infomacije za sve potkoljene amputirce, uključujući osobe koje imaju amputaciju po symesu. Ovdje su sadržane informacije koje se u pravili dobiju od više osoba – liječnika, fizioterapeuta, protetičara i slično . Potkoljena amputacija, uz adekavtnu protezu ne predstavlja permanentnu invalidnost – moderna protetička tehnologija kao i metodi rehabilitacije većini amputiraca koji nemaju neke druge zdravstvene probleme omogućavaju da nastave sa svim aktivnostima kojima su se bavili prije bolesti.
Amputacije mogu biti uzrokovane bolešću, nesrećom ili nekim urođenim nedostatkom. Prometne nesreće kao i nesreće u industrijskim postrojenjima su najčešći uzročnici amputacija u mirnodobskom razdoblju (op.p kod nas u bih postoje brojna minska polja koja svakodnevno uzimaju žrtve)
Amputacije kod bolesti spadaju u planirani tretman u cilju spašavanja života. Najčešće bolesti koje uzrokuju amputacije ekstremiteta su šećerna bolest i birgova bolest – obje dovode do poremećaja cirkulacije u perifernim dijelovima ekstremiteta zbog čega dolazi do odumiranja tkiva i konačno gangrene koja ugrožava život.
Urođeni poremećaji predstavljaju nedostatak uda ili dijela uda – ove osobe se u većini slučajeva uspješno mogu služiti protezom a u nekim slučajevima je potrebna naknadna hirurška korekcija uda kako bi bio podesan za protezu.
Statistika za SAD I Kanadu kaže da je na 1000 stanovnika ima 1,5 amputiraca
Prednost “planiranih” amputacija je u tome što hirurg može odrediti optimalnu duljinu bataljka – prekratak predstavlja problem protetičarima a previše dugački mogu izazvati pobleme sa cirkulacijom. Amputacija po symesu predstavlja uklanjanje stopala a osnovna prednost je to što se pacijetnt može kretati bez štaka kada ne koristi protezu.
Da li je amputacija zaista neophodna? Pitanje koje postavljaju svi oni koji očekuju amputaciju.
Tokom medicinskog tretmana liječnik će pokušati spasiti nogu ili ruku, međutim to često nije moguće. Zbogo toga će liječnik navesti i ovu mogućnost, ne da vas zastraši nego da vas pripremi za jednu od mogućnosti koja se može dogoditi. Ukoliko terapija ne bude djelovala, dolazi vrijeme za spašavanje života, ne nužno ekstremiteta. Amputacija je radikalan zahvat koji omogućava uklanjanje onoga što ozbilno ugrožava zdravlje pacijenta . U većini slučajeva dobro urađena amputacija sa protetičkom opsrkbom omogućava puno viši nivo aktivnosti i znatno manje bola – stoga ma koliko čudno zvučalo, amputacija može unaprijediti kvalitet života – posebno u slučajevima diabetesa ili nekih drugih hroničnih stanja praćenih bolom i ograničenosti pokreta.
Kada je operacija završena – nakon jednog do četiri sata u zavisnosti od općeg stanja pacijent biva prebačen u sobu gdje počinje oporavak. Nakon buđenja često se osjeti amputirana noga kao da je još uvijek tu – često stariji pacijenti znaju upozoriti posjetioca koji sjednu na krevat pored njega da sjede na njihovoj nozi. Ovaj fenomen je poznat kao fantomski ud – postoji i fantomski bol ali to je nešto drugo. Neki ljudi se ustručavaju govoriti o tome jer se boje da će biti pogrešno shvaćeni – međutim, to stanje je sasvim normalno.
Zavoji oko bataljka se mijenjaju nakon 48 sati, dren se uklanja a potom se rana svakodnevno previja dok ne počne zarastati. Natkoljenični amputirci brže zarastaju zbog toga jer se rana nalazi na mjestu gdje su veći krvni sudovi i jača cirkulacija pa je zbog toga lakše zarastanje. Nakon 4-5 dana lijekovi portiv bolova se počinju uzimati oralno. Nakon 7-10 dana većina pacijenata se otpušta kući, ukoliko ne postoji drugi razlog zbog kojeg bi trebali biti u bolnici. Rehabilitacija amputirca je složen postupak i zahtjeva dosta vremena, truda i upornosti sa obje strane. Nakon što rana zaraste pacijent dobije leastični zavoj ili elastično navlaku koja služi da se smanji otok, olakša cirkulacija krvi i da se bataljak pravilno oblikuje kako bi bio spreman za protezu. Ova se navlaka skida nekoliko puta u toku dana da se uspostavi normalna cirkulacija.
Neki liječnici, umjesto uobičajenih gaza i zavoja na bataljak kod nekih pacijenata stavljaju gips na 10 do 15 dana – za to vrijeme rana većim dijelom zaraste. Bez obzira na gips ili zavoje vježbe su neophodne da bi se spriječile kontrakkcije mišića što kasnije može izazvati probleme kod proteze. Evo nekih stvari koje se ne bi trebale raditi upravo iz navedenih razloga.





16.09.2006.

par riječi umjesto uvoda

ovaj je blog nastao kao rezultat višemjesečnog prikupljanja informacija vezanih za amputaciju ekstremiteta. budući da na našem području ima mnogo amputiraca a u virtualnom svijetu nema gotovo ništa na bosanskom jeziku, odlučio sam u formi bloga predstaviti one tekstove koje sam preveo sa neta i koji su meni i nekim od mojih prijatelja mnogo pomogli u suočavanju sa ovim ozbiljnim problemom.
imao sam sreću da sam imao mogućnost posredstvom interneta saznati sve što sam trebao znati - iznenadilo me koliko zaostajemo sa svijetom po tom pogledu. upravo zato ovaj blog - u nadi da će nekome poslužiti kao izvor informacija.

možete mi se javiti na e-mail amputirac@yahoo.com


život sa amputacijom
<< 09/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
16241

Powered by Blogger.ba